Proper nutrition plays an important role in shaping our thinking and behaviour, and influences how food intake affects our emotions. The aim of the work was to assess the dietary habits and mental health of students. The study is a quantitative, cross-sectional research with observational-analytical methods. Students were selected using the convenience sampling method. Out of the total number of participants who participated in the study N=805. More frequent consumption of cakes/biscuits, fresh fruits, salad/raw vegetables, lemonade/soft drinks, meat/sausages and fish/seafood positively correlates with positive mental health. The development of the participants’ sense of coherence directly positively correlates with more frequent consumption of fresh fruit, lemonade/soft drinks and meat/sausages. Participants who consume fresh fruit, salad/raw vegetable, and lemonade/soft drinks less frequently perceive higher levels of stress. Frequent consumption of lemonade/soft drinks is negatively associated with anxiety, and along with meat/sausages, with depressive symptoms. Mental health correlates with the food categories cakes/biscuits, fresh fruit, salad/raw vegetable, lemonade/soft drinks, meat/sausages, fish/seafood, and fast/canned food.

Objective. The aim of this study was to assess oral hygiene habits, as well as awareness and knowledge among undergraduate students at a Faculty of Medicine in Bosnia and Herzegovina. Methods. This cross-sectional study was conducted at the Faculty of Medicine in Foča and included 333 students across three study programs: Medicine (M), Nursing (N), and Special Education and Rehabilitation (SER). The questionnaire was used to obtain demographic information, as well as data on oral hygiene habits and knowledge of oral health. Results. The largest proportion of students (56.2%) brush their teeth twice daily. A higher percentage of N and SER students brush their teeth longer than M students (p=0.004). Students most often replace their toothbrushes every 3 months or sooner (76.3%); 58.9% regularly visit a dentist; and 61% report no oral health problems. Only 14.4% of students believe that dental plaque dysbiosis is the cause of caries, while more than half of the students (53.5%) do not know the impact of dental plaque. Additionally, more than one-third of students (35.7%) are unaware of preventive measures for oral disease. A greater number of M and N students than SER students reported that oral health is related to cardiovascular disease (p=0.002), and more M students reported that it is related to cancer compared to SER students (p=0.032). Conclusion. The results of this study indicate limited knowledge of oral health among students across all three study programs, underscoring the need to improve oral health education for health sciences students.

The flue gases from coal fired thermal power plants, contain combustion gases (SO₂, NOₓ, CO, CO₂) and fine particles of fly ash. The concentration of sulfur oxides in the flue gas depends on the sulfur content in the coal. The flue gas desulfurization (FGD) process at TPP Ugljevik utilizes a wet scrubbing method, where a limestone suspension serves as the absorbent medium for sulfur oxides, with gypsum as a byproduct. Comparative analysis of emission levels before and after the FGD system installation indicates that the applied desulfurization technology is highly effective. The efficiency of the desulfurization plant ranged from 83.91% to 100%, depending on the inlet concentration of SO₂ in the flue gas. Estimates show that the FGD plant, depending on the intensity of operation, can annually remove between 7,000 and 55,800 tons of sulfur, with by-product gypsum production ranging from 3,660 to 29,280 tons. The implementation of this flue gas purification process significantly reduces the impact on the environment and ambient air pollution caused by sulfur oxides. For economic reasons, the plant is unfortunately unable to operate continuously. Keywords: Flue gases, SO₂ emissions, desulfurization, wet scrubbing process.

Because man strives to ensure the comfort in living and working spaces, there is a lot of air conditioning devices to achieve the desired temperature. Bacteria from the genus Legionella is a pathogenic bacterium that can cause the disease to occur in very severe form. It most often inhabits water systems created by human activity, among which are air conditioning devices, which is why there is a need to test factors that favors bacteria colonization. The study included 79 facilities from the territory of the Federation of Bosnia and Herzegovina, of which 42 or 53.2% facilities with centralized, and 37 or 46.8% facilities with individual air conditioning devices. Data were collected using a survey and laboratory analysis of samples. The analysis was performed individually, taking into account the different requirements and complexity of the two types of air conditioning devices. The objectives were related to the correlation between the age, distribution installation material, project, the maintenance dynamics and the need to use the air conditioner with Legionella spp. colonization. The results indicate a positive influence of the air conditioner age and steel distribution installation on the Legionella spp. colonization. Significant correlation was not observed between the collected survey responses (project, maintenance and the air conditioner use frequency) and the Legionella spp. colonization. The identification of factors that positively correlate with the presence of Legionella spp. in air conditioning devices has significant public health and technical contribution, especially in the context of legionellosis prevention, the implementation of adequate monitoring and maintenance.

Poljoprivredni sektor Bosne i Hercegovine (BiH) nalazi se pred brojnim izazovima uzrokovanim sve izraženijim geopolitičkim tenzijama, unutrašnjim političkim problemima, negativnim posljedicama klimatskih promjena kao i strukturnim, ekonomskim i agrarno-političkim nedostacima. Poljoprivreda i njeni lanci vrijednosti, osim rijetkih primjera, nedovoljno su konkurentni, a BiH je izraziti neto uvoznik poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, sa -3,9 milijardi KM trgovačkog deficita (2024). Ruralna područja značajno zaostaju u razvoju i suočena su sa sve prisutnijom depopulacijom i problemom nedostatka radnih mjesta i radne snage. Jedan od glavnih političkih ciljeva BiH, barem deklarativno, jeste pristupanje Europskoj uniji (EU). To implicira da je Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) glavno polazište za postavljanje buduće poljoprivredne politike BiH, odnosno Federacije BiH (FBiH), Republike Srpske (RS) i Brčko distrikta BiH (BDBiH). Ovaj rad analizira strukturu trenutno provedenih poljoprivrednih politika u entitetima BiH i BDBiH i agregatno na nivou BiH te dostignuti stepen usklađenosti sa ZPP-om. Neizvjesnost uslovljena početkom pregovora i datumom pristupanja EU i promjenjiva priroda ZPP-a (ZPP kao pokretna meta), mogu implicirati da je izbor poljoprivredne politike u BiH entitetima rezultat, s jedne strane zahtjeva procesa pristupanja EU, a s druge strane domaćih političkih pritisaka. Za potrebe ovog rada korišten je konceptualni okvir za definisanje ključnih načela usklađivanja poljoprivrednih politika i klasifikacijski sistem mjera poljoprivredne politike (APMC), čime je omogućeno detaljno razumijevanje postojeće poljoprivredne podrške u BiH. Iako BiH i njeni entiteti su jasnog opredijeljenja približavanju ZPP-u u budućnosti, stvarna implementacija poljoprivrednih politika značajno odstupa od deklariranog pristupa i više odražava domaće političko-ekonomske interese. Očekivani pritisci pregovora o pristupanju EU i pretpristupna pomoć EU, koja je trenutno znatno niža u odnosu na druge zemlje Zapadnog Balkana (nedostatak pristupa IPARD fondovima), trebali bi biti ključni elementi procesa pristupanja EU koji će potaknuti BiH da prilagodi svoje poljoprivredne politike ZPP-u.

Industrijalizacija, urbanizacija i porast stanovništva u svijetu uzrokuju velik pritisak na životnu sredinu i okoliš. Načešći zagađivači okoliša su policiklični aromatski ugljikovodici, pesticidi, herbicidi, teški metali i metaloidi, te mikro/nano plastika koja je rastući problem. Zagađenje zemljišta je poseban problem jer nastale hemijske, fizičke i biološke promjene u tlu nepovoljno utiču na ekosistem, a posredno i na ljudsko zdravlje. Također, zemljište je često krajnji „filter“ za mnoge zagađujuće materije, koje se putem tla akumuliraju i mogu dospjeti u podzemne vode i prehrambeni lanac. Djelovanje polutanata u tlu može dovesti do smanjenja biodiverziteta, degradacije tla i gubitka plodnosti, što su dugoročni ekološki i ekonomski izazovi. Konvencionalne metode dekontaminacije, koje se najčešće koriste za uklanjanje polutanata iz zemljišta zahtijevaju visok stepen tehnološke opremljenosti, veliku potrošnju energije ali i primjenu hemijskih tvari koje uvode nove varijable u kompleksnom ekosistemu tla. Kao djelotvornije, ekonomski i ekološki održivo rješenje ističe se bioremedijacija, biotehnološki pristup dekontaminaciji zemljišta primjenom organizama koji stabiliziraju, akumuliraju ili transformišu polutante u manje toksične spojeve. Na podlogama kontaminiranim antropogenim djelovanjem ili čak prirodno opterećenim polutantima, mogu se pronaći organizmi koji su djelovanjem prirodne selekcije oblikovani za razgradnju ili akumulaciju pojedinih spojeva. Ovakvi organizmi imaju najveći potencijal za primjenu u bioremedijaciji. Molekularnobiološka istraživanja omogućavaju dešifriranje genetičke osnove metaboličkih procesa relevantnih za bioremedijacionu funkciju. U narednom koraku je moguće primijeniti metode genetičkog inženjerstva kako bi se bioremedicioni potencijal unaprijedio ili usmjerio u pravcu ciljanog polutanta. Budući da uspješnost bioremedijacije ovisi o brojnim faktorima poput temperature, pH, strukture i hemijskog sastava zemljišta, međusobnog odnosa bioloških aktera, istraživanja genetičke, biohemijske i fiziološke osnove metabolizma polutanata, biti će od ključne važnosti za realizaciju potencijala bioremedijacije kao procesa. Metodama bioremedijacije nastoji se održati prirodna ravnoteža ekosistema uz minimalan negativan utjecaj na životu sredinu. Ipak, u nastojanju da se unaprijedi efikasnost, prije svega je nužno voditi računa o sigurnosti.

Procjena seizmičke otpornosti konstrukcija visokogradnje prema EC8 može se provesti ocjenom indeksa oštećenja. Primjena postupka pokazana je kroz studiju slučaja armiranobetonske skeletne zgrade spratnosti jedanaest spratova, izgrađene 1968. godine. Zgrada je bila izložena požaru 2014. godine. Za određivanje dinamičkih parametara zgrade provedena je eksperimentalna i numerička analiza. Mjerenjem ambijentalnih vibracija i obradom u programu ARTEMIS definisane su realne vlastite vrijednosti analizirane konstrukcije. Numerička analiza je provedena na MKE modelu. U drugom koraku je provedena nelinearna dinamička analiza za 6 registrovanih akcelerograma potresa. Definisani su indeksi oštećenja i upoređivani za svaki registrovani potres. Prikazane su povezane vrijednosti indeksa oštećenja sa stepenima oštećenja definisanim prema EMS 98. Dati su određeni komentari i izvedeni zaključci.

Proizvodnja hrane u Bosni i Hercegovini, naročito u uslovima klimatskih promjena, predstavlja veliki izazov i strateško pitanje za budućnost. Poljoprivreda je sektor koji u potpunosti zavisi od klimatskih i hidroloških uslova, a povećana učestalost ekstremnih pojava, poplava, suša, toplotnih talasa, mrazeva i oluja, direktno ugrožava stabilnost prinosa i očuvanje plodnosti zemljišta. Klimatske promjene mijenjaju režim padavina, vodni bilans i toplinski režim tla, što dovodi do degradacije zemljišta i smanjenja produktivnosti. U radu se, polazeći od analitičkog izvještaja o procjeni i optimizaciji meteorološke i hidrološke mreže Federacije BiH i postojećeg konceptualnog okvira klimatskih rizika po zemljište, analiziraju kapaciteti hidrološke, meteorološke i agrometeorološke mreže kojima upravlja Federalni hidrometeorološki zavod. Poseban naglasak stavljen je na ulogu modernizacije hidrometeorološke mreže, uključujući automatske hidrološke, meteorološke i agrometeorološke stanice, kao i na metodološki okvir mjerenja temperature tla geotermometrima i temperature zraka na 5 cm iznad tla, koji predstavljaju ključne elemente agrometeorološkog monitoringa. Analiza pokazuje da postojeća mreža nije u potpunosti funkcionalna: oprema je djelimično zastarjela, prostorna pokrivenost je neujednačena, nivo automatizacije ograničen, a međuinstitucionalna razmjena podataka nedovoljno normirana. Sa druge strane, posljednjih godina, kroz projekte podržane međunarodnim fondovima, ostvareni su značajni pomaci u modernizaciji mreže i razvoju digitalnih platformi, uključujući agrometeorološku platformu FHMZa. Na osnovu provedenih analiza predložene su konkretne preporuke za daljnju modernizaciju i integraciju hidrometeorološkog monitoringa kako bi se podržala klimatski otporna i održiva poljoprivreda u Federaciji Bosne i Hercegovine.