Introduction: Laboratory professionals (LP) are exposed to various hazards in the workplace, whose direct and/or cumulative effects can lead to the development of health disorders of varying severity. Our study aims to assess the level of occupational risk in biomedical laboratories. Subjects and methods: A cross-sectional study was conducted between November 2020 and February 2021. The study included LP of all profiles in Europe, and the territorial affiliation of the respondents formed the basis for the formation of the groups studied. A validated questionnaire used for data collection was distributed online through the networks of professional associations. Based on the type of agent, frequency of exposure, characteristics of the workplace and work process, and individual factors, an occupational risk assessment matrix was created in categories ranging from low to very high. Descriptive and inferential statistical methods with a statistical significance threshold of 5% (p ≤ 0.05) were used for the statistical analysis. Results: Significant differences in risk categorization were found between the groups studied (p < 0.001). Overall, 81.2% of LP in the European Union fall into the medium risk category, while more than half (52.1%) of LP and 1.7% of LP in Bosnia and Herzegovina fall into the high and very high risk categories. Higher education, service longer than 21 years, public sector, and biochemistry laboratory were identified as predictors of high risk, while predictors of very high risk were higher education, service of 21 to 30 years, public sector, and histopathology and molecular laboratories. Conclusions: Lack of equipment, organizational issues and working conditions were identified as weak points that directly correlate with risk levels in biomedical laboratory workplaces. Additional efforts to control exposure in biomedical laboratories are needed to maintain the health of LP.

Uvod: Biotin, vitamin H ili vitamin B7, je topiv u vodi i neophodan je za reakcije karboksilacije, glukoneogenezu i metabolizam aminokiselina. Preporučena doza za odrasle je 0,03-0,06 mg/dan. Terapija visokim dozama biotina medicinski je indicirana za urođene pogreške metabolizma (nedostatak biotinidaze) i određene oblike alopecije, obično u dozama 5-10 mg/dan. U kliničkom ispitivanju je primjena biotina u dozi od 300 mg/dan kao tretman za progresivnu multiplu sklerozu. Materijal i metode: Streptavidin i manjim dijelom avidin nekovalentno se vežu za biotin s posebno jakim afinitetom, a trajnost te interakcije iskorištava se u laboratorijskim tehnikama kao što su western blot, protočna citometrija, imunohistokemija i imunohemijski testovi. Prema trenutačnim istraživanjima, poznato je da biotin uzrokuje interferencije u imunohemijskim testovima. Biotin ima sposobnost vezanja na različite molekule (biotinilacija) uz minimalne promjene u funkcionalnih ili antigenskih svojstava. Interferencije sa biotinom uključuju brojne imunohemijske testove kao što su proteini i steroidni hormoni, tumorski markeri, mikronutrijenti i lijekovi. Rezultati: Biotin može lažno povećati ili smanjiti rezultate u kompetitivnome i nekompetitivnome “sendvič” imunohemijskom testu. Niža povećanja vrijednosti obično se čine manje značajnima u usporedbi s visokim odstupanjima kod povišenih koncentracija biotina, ali mogu biti od terapijske i dijagnostičke važnosti. Osobito za procjenu hormona štitnjače (T3, T4, fT3, fT4), steroidnih hormona (kortizol, progesteron, testosteron i estradiol) kao i vitamina B12 i folne kiseline u slučaju postojeće interferencije biotina teško će se razlikovati deficit, referentna vrijednost odnosno povećanje. Interferencija sa biotinom mogla bi se ukloniti sa serijskim razblaženjem uzorka, ponavljanjem analize na drugoj metodi koja ne koristi biotin, utvrđivanjem koncentracije biotina i uklanjanjem biotina prije nego što se uzorak testira. Zaključak: Preporuka je da pacijent prestane sa terapijom biotina 3 dana prije uzorkovanja krvi odnosno 14 dana ako se koriste visoke doze biotina.

Uvod: Heterogena priroda akutne mijeloične leukemije (AML) iziskuje primjenu specifičnih i pouzdanih laboratorijskih testova pri postavljanju dijagnoze. Istraživanja ukazuju na određene nedostatke konvencionalnih morfoloških i imunofenotipskih metoda, ali i potrebu za imple-mentacijom kompleksnog dijagnostičkog algoritma koji uz navedene metode inkorporira citogenetičke i molekularno-genetičke analize u integrirani dijagnostički pristup. Cilj: Predstaviti prednosti i nedostatke integriranog dijagnostičkog pristupa u dijagnostici akutne mijeloične leukemije. Metode: Za potrebe neeksperimentalnog kvalitativnog istraživanja, pretražene su relevantne baze podataka (PubMed, Scopus i Web of Science). Pretraga baza u širem opsegu provedena je uz pomoć ključnih riječi acute myeloid leukemia, cytomorphology, flow cytometry, cytogenetic abnormalities i molecular diagnostics. Za konačnu analizu, odabrani su naučni radovi koji zadovoljavaju kriterije relevantnosti i povezanosti s postavljenim ciljem i temom istraživanja. Rezultati: Integracija dijagnostičkih modaliteta u AML predstavlja veliki izazov zbog kontinuriane složenosti i opterećenja za zdravstvene profesionalce. Kao značajne prednosti izdvajaju se mogućnost umrežavanja rezultata različitih dijagnostičkih modaliteta, te detekcija nespecifičnih i izazovnih slučajeva AML. Prijavljeni nedostaci se odnose na potrebu za jedinstvenim protokolima, nepredvidiv turnaround time, validaciju i potrebu za visoko specija-liziranim osobljem. Danas se sve više pažnje pridaje AI (engl. artifical intelligence) i njenoj sposobnosti da obradi podatke s ciljem pružanja brzih i preciznih dijagnostičkih i prognostičkih informacija što predstavlja obećavajući koncept u AML-u. Usvajanje ove paradigme znatno bi olakšalo trenutne pristupe i unaprijedilo koncept zdravstvene zaštite. Zaključak: Integrirani dijagnostički pristup ima za cilj poboljšati kvalitet pojedinačnih metoda primjenom dosadašnjih saznanja i paralelnim testiranjem novih mogućnosti. S razvojem precizne medicine, ovaj dijagnostički model će u budućnosti dobiti dodatni značaj. Neovisno od utvrđenih prednosti i nedostatka, dostupna istraživanja ukazuju na nužnost dodatnih napora i primjenu AI za uspostavljanje standardiziranog integriranog pristupa na globalnom nivou.

The Aether-Scalar-Tensor (AeST) theory is an extension of General Relativity (GR) which can support Modified Newtonian Dynamics (MOND) behaviour in its static weak-field limit, and cosmological evolution resembling ΛCDM. We consider static spherically symmetric weak-field solutions in this theory and show that the resulting equations can be reduced to a single equation for the gravitational potential. The reduced equation has apparent isolated singularities at the zeros of the derivative of the potential and we show how these are removed by evolving, instead, the canonical momentum of the corresponding Hamiltonian system that we find. We construct solutions in three cases: (i) in vacuum outside a bounded spherical object, (ii) within an extended prescribed source, and (iii) for an isothermal gas in hydrostatic equilibrium, serving as a simplified model for galaxy clusters. We show that the oscillatory regime that follows the Newtonian and MOND regimes, obtained in previous works in the vacuum case, also persists for isothermal spheres, and we show that the gas density profiles in AeST can become more compressed than their Newtonian or MOND counterparts. We construct the Radial Acceleration Relation (RAR) in AeST for isothermal spheres and find that it can display a peak, an enhancement with respect to the MOND RAR, at an acceleration range determined by the value of the AeST weak-field mass parameter, the mass of the system and the boundary value of the gravitational potential. For lower accelerations, the AeST RAR drops below the MOND expectation, as if there is a negative mass density. Similar observational features of the galaxy cluster RAR have been reported. This illustrates the potential of AeST to address the shortcomings of MOND in galaxy clusters, but a full quantitative comparison with observations will require going beyond the isothermal case.

Abstract Tourist boards, through their social activities, can make a tourist destination, tourist attractions and tourist products attractive, unique, and special. Through relevant scientific knowledge, using the tools and techniques of destination management as well as modern forms of communication, tourist boards can make the entire area of a tourist destination very interesting and desirable for tourist visits throughout the year by promoting the specificity, authenticity and originality of the tourist offer and tourist products. Keywords: tourist board; tourism promotion through sports and sports recreation competitions; tourism promotion through social networks, tourism

Uvod: Postoje značajni dokazi da djeca sa Diabetes mellitus-om tip 1 (DMT1) imaju niži kvalitet života od svojih zdravih vršnjaka. Holistički pristup pacijentu podrazumijeva razumijevanje kvaliteta života koji je od prognostičke važnosti za poboljšanje ublažavanja simptoma, zdravstvenu njegu i rehabilitaciju pacijenata. Zdravstvena njega usmjerena na porodicu je koncept koji je prihvaćen kao idealan model pružanja zdravstvene zaštite, posebno kod djece sa DMT1, jer je dokazano da je sudjelovanje majke u liječenju dijabetesa vlastite djece najvažnija odrednica za dobru kontrolu glikemije. Ciljevi rada: Ispitati faktore koji utiču na kvalitet života djece i adolescenata oboljelih od DMT1, istražiti podršku zdravstvenog sistema u Kantonu Sarajevo, te predložiti korektivne mjere na nivou porodice i zdravstvenog sistema u cilju poboljšanja kvaliteta života porodica sa djecom/adolescentima oboljelim od DMT1. Metode istraživanja: Tip studije je studija presjeka provedena deskriptivno analitičkom metodom. U studiju je uključeno 50 djece/adolescenata oboljelih od DMT1 i 50 primarnih njegovatelja sa područja Kantona Sarajevo. Provođenjem relevantnog broja instrumenata istraživanja, holistički se pristupilo detekciji problema sa kojima se susreću djeca i adolescenti oboljeli od DMT1. Rezultati: Bolji kvalitet života djece i adolescenata oboljelih od DMT1 je povezan sa boljom kontrolom glikemije, a kontrola glikemije kod djece i adolescenata značajno je povezana sa znanjem primarnog njegovatelja o dijabetesu. Podrška zdravstvenog sistema u Kantonu Sarajevo je nedostatna. Zaključak: Uvažavajući potrebu edukacije i savjetovanja djece/adolescenata i njihovih roditelja/staratelja, od velikog značaja bi bilo definisanje potreba za uključivanjem zdravstvenih profesionalaca, posebno medicinskih sestara specijalista za dijabetes i nutricionista, koji bi realizovali kako preventivne programe, tako i korektivne mjere na nivou porodice i zdravstvenog sistema i obezbijedili podršku porodicama djece i adolescenata oboljelih od DMT1.

Uvod: Lumbalni bolni sindrom podrazumijeva tegobe koje se javljaju u donjem dijelu leđa. Najčešći razlog je disfunkcija lumbosakralnog dijela kičme i zaštitna mišićna reakcija na bol. Tegobe koje nastaju u lumbalnom dijelu kičme u rasponu od nespecifičnog do diskogenog porijekla nose zajednički naziv lumbalni bolni sindrom. Cilj istraživanja je bio ispitati efikasnost dry needling tehnike uz ostale modalitete fizikalne terapije na intenzitet i katastrofiziranje bola i stepen onesposobljenja osoba s lumablnim bolnim sindromom. Metode istraživanja: Istraživanje je dizajnirano kao prospektivna randomizirana studija koja je upoređivala stanje ispitanika prije i nakon provedenog tretmana. Istraživanje je obuvatilo 35 ispitanika s lumbalnim bolnim sindromom oba spola, dobi od 25 do 83 godine i različitih zanimanja. Ispitanici su nakon provedenog fizikalnog pregleda započeli proces fizioterapijske rehabilitacije koja je obuhvatila Dry needling tehniku uz standardne modalitete fizikalne terapije: Interferentnu struju, terapijski ultrazvuk, LASER i kratkotalasnu dijatermiju. Terapijski protokol je trajao 10 dana u vremenskom periodu od dvije sedmice. Rezultati istraživanja: Analiza srednjih vrijednosti Vizualne analogne skale (VAS) i skale katastrofizacije bola (PCS) je pokazala značajno poboljšanje u odnosu na period prije terapije; VAS prije terapije 8,17, nakon terapije 3,06, PCS prije terapije 25,66, nakon terapije 9,11. Analiza Oswestry Disibility Index skale (ODI) je također pokazala značajno smanjenje srednjih vrijednosti stepena onesposobljenja ispitanika nakon provedenog terapijskog protokola; ODI prije terapije 52,00. nakon terapije 22,00. Zaključak: Dry needling tehnika uz standardne fizikalne procedure dovodi do smanjenja intenziteta i katastrofizacije bola, te smanjenja stepena onesposobljenja osoba s lumbalnim bolnim sindromom.

Single nucleotide point mutations in the KRAS oncogene occur frequently in human cancers, rendering them intriguing targets for diagnosis, early detection and personalized treatment. Current detection methods are based on polymerase chain reaction, sometimes combined with next-generation sequencing, which can be expensive, complex and have limited availability. Here, we propose a novel singlet oxygen (1O2)-based photoelectrochemical detection methodology for single-point mutations, using KRAS mutations as a case study. This detection method combines the use of a sandwich assay, magnetic beads and robust chemical photosensitizers, that need only air and light to produce 1O2, to ensure high specificity and sensitivity. We demonstrate that hybridization of the sandwich hybrid at high temperatures enables discrimination between mutated and wild-type sequences with a detection rate of up to 93.9%. Additionally, the presence of background DNA sequences derived from human cell-line DNA, not containing the mutation of interest, did not result in a signal, highlighting the specificity of the methodology. A limit of detection as low as 112 pM (1.25 ng/mL) was achieved without employing any amplification techniques. The developed 1O2-based photoelectrochemical methodology exhibits unique features, including rapidity, ease of use, and affordability, highlighting its immense potential in the field of nucleic acid-based diagnostics.

Bronchiolitis is a relatively common respiratory condition, usually presenting in the first two years of life. It is followed by audible phenomena, due to inflammatory airway obstruction. Common symptoms are nasal discharge, cough, tachypnoea, fever, and cyanosis. The cause is viral, most commonly respiratory syncytial virus. Bronchitis leads to respiratory acidosis and leads to accumulation of carbon dioxide. We analyzed 83 patients with a diagnosis of bronchiolitis at the discharge from the Pediatric clinic of the Clinical Center of the University of Sarajevo. We observed the relationships between acid-base status parameters, blood work parameters, age, and weight and placed them into groups based on whether they had any co¬morbidities or not. Patients without comorbidities showed significant differences in age, body temperature, and leukocyte count compared to patients with comorbidities. We also noted significant correlations be¬tween age, weight, hemoglobin level, hematocrit, erythrocyte count, pCO2, pH, and HCO3 which led to a conclusion that it is likely that in young children with bronchiolitis, the issue is not in the elimination of CO2 through lungs. Rather, it is the transport of CO2 to the lungs due to reduced erythrocyte count and so we believe, that if proven feasible, bronchiolitis could be treated with pure erythrocyte trans.

Političari Evropske unije su zdravstvenu njegu identifikovali kao uređenu profesiju koja ima uticaj na sigurnost i javno zdravlje stanovništva uz posjedovanje karakteristika općeg javnog interesa. Zakonskom legislativom u FBiH je uređena djelatnost medicinskih sestara -tehničara, primalja, način obavljanja i organiziranja djelatnosti, standard obrazovanja i uslovi za obavljanje djelatnosti medicinskih sestara i primalja, prava, obaveze i odgovornosti medicinskih sestara i primalja, te kontrola sigurnosti i kvalitete rada. Profesionalno pravno tijelo sa jasnim ovlaštenjima, koje okuplja i zastupa medicinske sestre-tehničare različitih nivoa obrazovanja je Komora medicinskih sestara-tehničara. Pored brojnih zadataka koje Komora provodi je zagovaranje i implementacija strategija i politika od posebnog interesa za unaprijeđenje profesionalnog i stručnog razvoja. To obuhvata područje standardizacije prakse i proširenje kompetencija u skladu sa stečenim kvalifikacijama. Za ostvarenje cjelokupnih profesionalnih ciljeva neophodna je intersektorska saradnja Komore sa ustanovama koje obrazuju i upošljavaju profesionalce za zdravstvenu njegu. Koordiniranom i kontinuiranom saradnjom moguće je uskladiti zajedničke interese i ostvariti očekivanja profesionalaca u različitim nivoima prakse. Cilj je da stečene kompetencije u okviru visokoškolskog obrazovanja moraju postati operativne u radnim organizacijama. U tom procesu Komora može i mora uložiti sve napore da pomogne zdravstvenim i drugim srodnim organizacijama da razumiju i implementiraju savremene modele zdravstvene njege, te iskoriste ljudske potencijale koji se stavljaju na raspolaganje zdravstvenom tržištu u našoj zemlji. Snaga profesionalne komore je u definisanju, distinkciji, proširenju kompetencija u zdravstvenoj njezi i standardizaciji prakse, te može da bude polazna osnova za reformske procese u zdravstvenom sistemu. U radu će biti prikazani prednosti i nedostatci u procesu koordinirane saradnje profesionalnih sestrinskih tijela, obrazovnih i zdravstvenih ustanova u zemlji.

Uvod: Jednofotonska emisiona tomografija (SPECT) značajno je unaprijedila nuklearno-medicinsku dijagnostiku. Nedostatak SPECT metode su relativno niski signal-šum odnos (SNR) kao i kontrast-šum odnos (CNR). Nizak broj fotona slike predstavlja veliki problem kod SPECT snimanja zbog smanjenja signala uz povećanje šuma (pozadine slike). Zadnjih godina veliki broj naučnika ističe značaj SPECT snimanja niskog broja signala korištenjem savremenih detektorskih sistema i naprednih softverskih modaliteta. Najznačajniji napredak rekonstrukcije SPECT snimaka predstavlja primjena metode oporavka rezolucije (RR) kod snimanja miokarda (Myovation Evolution) i koštanog sistema (Evolution for Bone) jer dugotrajna SPECT akvizicija smanjuje komfor uz pojavu artefakata micanja i smanjenje kvaliteta slike. Savremeni metod zasnovan je na principu “Half-Time SPECT” uz jednaku senzitivnost i specifičnost tomografske studije. Materijal i metode: Istraživanje je provedeno kao prospektivna klinička eksperimentalna studija na uzorku od 100 pacijenata sa potvrđenom onkološkom dijagnozom. Izvršena je komparacija snimaka pune i skraćene dužine akvizicije (skraćenje za 25 i 50% od pune akvizicije). Svi snimci su rekonstruisani sa tri različita protokola. Ukupno je ispitano 9 različitih SPECT protokola. Na svim snimcima nivo šuma, odnos signal-šum kao i odnos kontrast-šum su mjereni za isto anatomsko područje. Rezultati: Skraćenjem trajanja akvizicije zabilježen je porast vrijednosti šuma, najblaži porast zabilježen je korištenjem Evolution for Bone protokola. Smanjenjem trajanja akvizicije SNR i CNR značajno su smanjeni, dok je protokol koji je koristio RR modalitet zabilježio veću vrijednost SNR i CNR na 50% akvizicije u odnosu na punu akviziciju bez RR modaliteta. Zaključci: Analizom snimaka skraćene i pune akvizicije uz primjenu parametara rekonstrukcije došlo se do zaključka da RR modalitet omogućava skraćenje trajanja SPECT akvizicije bez značajnog uticaja na povećanje vrijednosti šuma. SNR i CNR primjenom RR modaliteta i dalje mogu ostati visoki pri čemu je omogućena jasna detekcija patoloških lezija kao i kod pune SPECT akvizicije.