This study is a continued investigation of the influence of ferrocene and its derivatives on trypsin activity. The goal was to examine the effect in vivo, by monitoring the growth of the bacteria Escherichia coli. The growth of the bacteria with the addition of ferrocene and derivatives of various concentrations was followed up spectrophotometrically, measuring changes in OD, correlating OD with the number of formed bacterial colonies and comparing the results as the mean generation time. The obtained results in relation to control experiments indicate a very strong inhibitory action of ferrocene and (dimethylaminomethyl) ferrocene, a medium or modest inhibitory effect of methyl 1'-acetamidoferrocene- 1-carboxylate and benzyl 1'-methoxycarbonyl-1-ferrocenecarbamate; influence of benzyl 1'-carboxy-1-ferrocenecarbamate is negligible, while 1'-acetamidoferrocene-1-carboxylic acid causes the increase in the growth of Escherichia coli.
Sažetak. Cilj rada bio je da se analiziraju rani rezultati operativnog liječenja bolesnika sa metastazama kolorektalnog karcinoma u jetri. Studijom su obuhvaćena 453 bolesnika operisana na Klinici za opštu i abdominalnu hirurgiju Kliničkog centra u Banjoj Luci u periodu od 01. aprila 2004. do 31. marta 2009. Metastaze u jetri imalo je 108 (23,84%) bolesnika. Kod 49 (45,37%) bolesnika one su bile sinhrone, a kod 59 (54,63%) metahrone. Kod 39 (36,11%) bolesnika postavljena je indikacija za hirurško liječenje, a kod 27 (25%) urađena je uspješna resekcija jetre. U grupi uspješno operisanih bilo je 14 (51,85%) žena, prosječne starosti 60,4 (46-75) godine i 13 (48,15%) muškaraca, prosječne starosti 66,8 (57-75) godina. Kod 16 (59,26%) bolesnika korišćena je desna subkostalna laparotomijska incizija, a kod 11 (40,74%) pristup po Makuchiju. Kod 6 (22,22%) bolesnika je urađena segmentektomija, kod 3 (11,11%) bisegmentektomija, kod 4 (14,81%) lijeva hepatektomija, kod 2 (7,41%) desna hepatektomija i kod 12 (44,44%) atipična resekcija jetre. Prosječno je operacija trajala 138 (75-265) minuta. Kod 15 (55,56%) opsežnih resekcija korišćena je tehnika hepatične vaskularne izolacije (kod 6 selektivno klemovanje portne trijade za resektovani lobus i kod 9 bolesnika intermitentno klemovanje hepatoduodenalnog ligamenta po Pringleu). Prosječno vrijeme hepatične vaskularne izolacije iznosilo je 30 minuta. Od ukupnog broja operisanih 16 (59,26%) bolesnika dobili su transfuziju krvi (u prosjeku 450 mL). Prosječna hospitalizacija je trajala 9,3 dana. Komplikacije su se javile kod 5 (18,52%) bolesnika, a nijedan bolesnik nije podlegao intraoperativno i postoperativno. Anatomske resekcije jetre sa selektivnom vaskularnom hepatičnom ekskluzijom i uz upotrebu harmoničnog skalpela ili uređaja za tkivno spajanje jesu uspješne i pouzdane metode sa minimalnim intrai postoperativnim komplikacijama.
Sažetak. Ekstenzivna hirurgija karcinoma jednjaka je najkomplikovaniji dio digestivne hirurgije i uglavnom je rezervisana za specijalizovane centre. Cilj rada bio je da se evaluiraju početna iskustva u ovoj zahtijevnoj hirurškoj problematici u Klinici za opštu i abdominalnu hirurgiju Kliničkog centra Banja Luka u petogodišnjem periodu. U periodu od 1. januara 2004. do 31. decembra 2008. godine operisan je 81 pacijent, od kojih je 61 (75,31%) imao palijativnu operaciju, a 20 operacija je urađeno s ciljem da se postigne eradikacija bolesti (R0 nivo) (25% stopa resektabilnosti). U grupi operisanih s ciljem eradikacije dominirali su muškarci (15 muškaraca i 5 žena), a većina oboljelih bila je starija od 50 godina (od 43 do 82 godine). Najčešća lokalizacija tumora bio je srednji i donji torakalni jednjak. Za supstituciju je u većini slučajeva korišćen želudac (oko 85%). Put transpozicije grafta bio je najčešće retrosternalni (za vratne anastomoze). Visoka supraaortalna intratorakalna anastomoza bila je najčešća opcija za rekonstrukciju tumora distalnog jednjaka (Ivor-Lewis) (65%). Stopa smrtnosti bila je 10%. Rani morbiditet, kod oko 60% operisanih, uglavnom su činile plućne komplikacije u vidu upala, atelektaza, izliva, pneumotoraksa. Prosječno vrijeme bolničkog liječenja bilo je 18 dana (od 15 do 25). Do trenutka objavljivanja rezultata, živih je pet pacijenata od kojih dvoje živi pet godina nakon operacije i nemaju znakova relapsa bolesti. Kod ostalih operisanih, prosječna dužina preživljavanja je 37 mjeseci (od 18 do 42) i svi su umrli od recidiva bolesti. Patohistološki nalazi pokazuju da prevladava skvamocelularni karcinom (60%), a ostatak su adenokarcinomi. Početna iskustva pokazuju stopu smrtnosti i prosječno preživljavanje koji su prihvatljivi i slični rezultatima drugih koji se rutinski bave ovom vrstom hirurgije.
Nema pronađenih rezultata, molimo da izmjenite uslove pretrage i pokušate ponovo!
Ova stranica koristi kolačiće da bi vam pružila najbolje iskustvo
Saznaj više