Testing is an important activity in engineering of industrial embedded software. In certain application domains (e.g., railway industry) engineering software is certified according to safety standards that require extensive software testing procedures to be applied for the development of reliable systems. Mutation analysis is a technique for creating faulty versions of a software for the purpose of examining the fault detection ability of a test suite. Mutation analysis has been used for evaluating existing test suites, but also for generating test suites that detect injected faults (i.e., mutation testing). To support developers in software testing, we propose a technique for producing test cases using an automated test generation approach that operates using mutation testing for software written in IEC 61131-3 language, a programming standard for safety-critical embedded software, commonly used for Programmable Logic Controllers (PLCs). This approach uses the Uppaal model checker and is based on a combined model that contains all the mutants and the original program. We applied this approach in a tool for testing industrial PLC programs and evaluated it in terms of cost and fault detection. For realistic validation we collected industrial experimental evidence on how mutation testing compares with manual testing as well as automated decision-coverage adequate test generation. In the evaluation, we used manually seeded faults provided by four industrial engineers. The results show that even if mutation-based test generation achieves better fault detection than automated decision coverage-based test generation, these mutation-adequate test suites are not better at detecting faults than manual test suites. However, the mutation-based test suites are significantly less costly to create, in terms of testing time, than manually created test suites. Our results suggest that the fault detection scores could be improved by considering some new and improved mutation operators (e.g., Feedback Loop Insertion Operator (FIO)) for PLC programs as well as higher-order mutations.

U ovom radu propituju se etički aspekti medijskog izvještavanja o zločinima, posebno zločinima ubistva koji uključuju elemente pogodne za kreiranje spektakla i nametanja dominatnih medijskih i ekonomskih agendi u društvu. Istraživanje je bazirano na izvještavanju medija o slučaju ubistva pjevačice Jelene Krsmanović Marjanović kao eklatantnog primjera kršenja profesionalnih standarda i etičkih normi, ali i kao odraza moralnog stanja u društvu. (Zlo)upotreba slučaja od strane medija, istražnih organa, političara, pa i javnosti, očitovala se u kršenju prava na privatnost žrtve i njezine porodice, u nepoštivanju prava na pretpostavke nevinosti (posebno članova porodice), te u kontinuiranoj reviktimizaciji žrtve. Nametanjem medijske agende konstituirao se i javni diskurs na temeljima tabloidne naracije i trijumfa spektakla, a slučaj Krsmanović predstavlja i svojevrstan iskorak iz medijskog tretmana zločina kao medijskog spektakla u sferu aktivnog uvlačenja publike u događaj i prelijevanja moralnog posrnuća na sve učesnike u javnom komunikacijskom činu.

Društvena odgovornost i ekološki menadžment predmet su rasprave brojih teoretičara i kritičara. Sa jedne strane, društvena odgovornost se javlja kao zakonska i moralna obaveza preduzeća, čije nepoštovanje, preduzeću vodi ka zakonskim i tržišnim sankcijama. Sa druge strane postoje argumenti koji dovode u konflikt ekonomske ciljeve sa društvenom odgovornošću, te time sugerišu da se preduzeće kao poslovni entitet ne bi trebalo baviti pitanjima iste. Ekološki menadžment u razvijenijim zemljama svijeta dobija sve veći značaj, dok je u Bosni i Hercegovini i zemljama okruženja, gotovo nepoznanica koja se čak i slučaju upotrebe pojma, interpretira na pogrešan način, poistovjećujući pojam sa prosječnim aktivističkim pokretima za zaštitu životne sredine. U ovom radu objašnjena je okolina preduzeća kao uporište potrebe za društvenom odgovornošću, održivim razvojem i ekološkim menadžmentom. Objašnjena je konstantna interkacija koja se odvija između preduzeća i okoline, te zavisnost preduzeća od okoline kao glavni argument za društvenu odgovornost, zatim načini na koji ekološki menadžmenti društvena odgovornost, racionalizacijom troškova, optimizacijom upotrebe resursa i povećavanjem produktivnosti preduzeća, povećavaju efikasnost poslovanja savremenih preduzeća. Kao zaključak, društvena odgovornost, ekološki menadžment i održivi razvoj se predlažu kao imperativi u savremenom poslovanju upravo zbog brojnih pogodnosti koje preduzeće stiče njihovom primjenom u poslovanju.