Logo

Publikacije (43917)

Nazad
A. Bajrović, M. Avdibegović

UDK 502.3:551.583(497.6) Bosnia and Herzegovina (BiH) ratified the United Nations Framework Convention on Climate Change (UNFCCC) in 2000 and Kyoto protocol in 2008. Although a Non-Annex I Party (developing country) to UNFCCC, but with its goals to EU accession, efforts have been made to set up appropriate guidelines, institutional and legal framework to meet the Convention commitments. Nevertheless, the political arena of BiH within the climate change context is still affected by the complexity of its administrative setup, lack of state level legislation, absence of coordination and inter- sectoral cooperation as well as inadequate enforcement mechanisms. Based on the social movement theory and the concept of advocacy coalition framework, the research results collected through a detailed analysis of media reports and questionnaire-based survey findings (based on the guidance of the COMPON project) explain the setbacks and describe the possibilities of social mobilization, formation of coalitions in the framing of climate change aspects as well as their influence within the wider milieu of the national policy discourse. The lack of information sharing and limited awareness among stakeholders has resulted in low social mobilization exercised around the issue, hence creating a perfect setting for a delay on progress in terms of clear climate change policies, adaptation and mitigation programs along with strategies for capacity building in the domain. Evermore, it keeps the domestic political institutions clinging to status quo, while current extent of activation of the society and networks to tackle the problem and have an effect on national policy processes remains fragile.

S. Fajfer, I. Doršner, J. Kamenik, N. Košnik

D. Milovanovic, V. Janjić, Nenad Zornić, S. Dejanović, S. Janković

Ć. Višnjić

UDK 582.632.2:581.4(4) Rad obuhvata istraživanja na 9-godišnjim biljakama 16 provenijencija evropske bukve (Fagus sylvatica L.) Eksperimentalna površina je osnovana 1991. sa dvogodišnjim kontejnerskim sadnicama bukve iz Njemačke, srednje i južne Italije i po jedna iz Bosne i Hercegovine, Slovenije i Rumunije. U radu su istraživane morfološke karakteristike bukve i to: visina, prsni prečnik, grananje i forma stabla. U cilju utvrđivanja geografskih tipova bukve, testirane provenijencije su grupisane u četiri areal grupe. U pogledu prirašćivanja ne mogu se donijeti završne ocjene koje bi dale sigurnu sliku o boljem prirašćivanju pojedinih provenijencija. Najbolji prosječni prirast u visinu i prsni prečnik pokazale su provenijencije iz južne Italije (Capracotte, Aspromonte i Riffredo) i jugoistočne Evrope (Maramures i Vlasenica). Po boljoj formi stabla i grananju provenijencije iz srednjoevropske areal grupe se statistički razlikuju od provenijencija iz južne Italije i jugoistočne Evrope iz čega se može zaključiti da provenijencije iz srednje Evrope imaju kvalitetnije morfološke karakteristike u odnosu na srodnike iz južne Evrope.

B. Lukšić, V. Čulić, L. Stričević, I. Brizić, Nikola K Poljak, Z. Tadic

U. Glamočlija, A. Jevrić-Čaušević

Genetic polymorphisms in diabetes: Influence on therapy with oral antidiabetics Due to new genetic insights, etiologic classification of diabetes is under constant scrutiny. Hundreds, or even thousands, of genes are linked with type 2 diabetes. Three common variants (Lys23 of KCNJ11, Pro12 of PPARG, and the T allele at rs7903146 of TCF7L2) have been shown to be predisposed to type 2 diabetes mellitus across many large studies. Individually, each of these polymorphisms is only moderately predisposed to type 2 diabetes. On the other hand, monogenic forms of diabetes such as MODY and neonatal diabetes are characterized by unique clinical features and the possibility of applying a tailored treatment. Genetic polymorphisms in drug-metabolizing enzymes, transporters, receptors, and other drug targets have been linked to interindividual differences in the efficacy and toxicity of a number of medications. Mutations in genes important in drug absorption, distribution, metabolism and excretion (ADME) play a critical role in pharmacogenetics of diabetes. There are currently five major classes of oral pharmacological agents available to treat type 2 diabetes: sulfonylureas, meglitinides, metformin (a biguanide), thiazolidinediones, and α-glucosidase inhibitors. Other classes are also mentioned in literature. In this work, different types of genetic mutations (mutations of the gene for glucokinase, HNF 1α, HNF1β and Kir6.2 and SUR1 subunit of KATP channel, PPAR-γ, OCT1 and OCT2, cytochromes, direct drug-receptor (KCNJ11), as well as the factors that influence the development of the disease (TCF7L2) and variants of genes that lead to hepatosteatosis caused by thiazolidinediones) and their influence on the response to therapy with oral antidiabetics will be reviewed. Genetički polimorfizmi u dijabetesu: Utjecaj na terapiju oralnim antidijabeticima Dijabetes tipa 2 dosegao je proporcije epidemije u SAD (> 18 milijuna) i cijelom svijetu (170 milijuna oboljelih osoba) te ima tendenciju daljnjeg dramatičnog rasta. Stoga se u posljednje vrijeme ulažu napori da se otkriju i razviju novi farmakološki agensi za liječenje ove bolesti. Klasifikacija šećerne bolesti proširena je uspjesima istraživača na području genetike. Da bismo razumjeli farmakogenetiku antidijabetika neophodno je razumjeti genetiku samog dijabetesa. Kao što će biti prikazano u ovom radu veliki broj gena koji su povezani s razvojem dijabetesa takođe utječe i na odgovor na terapiju antidijabeticima. S druge strane, mutacije gena koji utječu na ADME (apsorpcija, distribucija, metabolizam i ekskrecija) lijeka imaju značajan utjecaj na farmakogenetiku oralnih antidijabetika. Utvrđeno je da je dijabetes genetički heterogena bolest. Uobičajeni oblici dijabetesa su gotovo uvijek poligenski i za razvoj same bolesti vrlo su značajne snažne interakcije među različitim genima kao i između gena i okoliša. Zbog toga mutacije ili polimorfizmi koji u manjoj mjeri utječu na funkciju gena mogu postati klinički značajni samo u slučaju kada se kombiniraju s drugim faktorima odnosno genima. Smatra se da u razvoju dijabetesa mogu sudjelovati stotine pa čak i tisuće gena. Do 2006. identificirano je nekoliko uobičajenih alela koji povećavaju rizik za razvoj dijabetesa, od kojih su najznačajniji PPARG (Pro12), KCNJ11 (Lys23) i TCF7L2 (T na rs7903146). Do danas je najveći uspjeh postignut u identifikaciji gena odgovornih za razmjerno rijetke oblike ove bolesti poput »Maturity-onset diabetes of the young« (MODY) i neonatalnog dijabetesa. Monogenske oblike dijabetesa odlikuju jedinstvene kliničke karakteristike i mogućnost primjene individualnog tretmana. Genetički polimorfizmi enzima koji utječu na metabolizam lijekova, transportera, receptora i drugih ciljeva djelovanja lijekova povezani su s interindividualnim razlikama u efikasnosti i toksičnosti mnogih lijekova. Vrlo je važno da se na temelju farmakogenetičkih istraživanja mogu predvidjeti neki neželjeni efekti lijekova. Trenutačno postoji pet glavnih klasa oralnih antidijabetika: sulfoniluree, meglitinidi, metformin (bigvanid), tiazolidindioni i inhibitori α-glukozidaze. U literaturi se također spominju inhibitori dipeptidil peptidaze IV (DPP-IV), selektivni antagonisti kanabinoidnog receptora 1 (CB-1), mimetici glukagonu sličnog peptida 1 i mimetici amilina. Razumijevanje mehanizama koji rezultiraju disfunkcijom β stanica na fiziološkom i molekularnom nivou neophodno je za napredak u razumijevanju tretmana dijabetesa. U ovom radu dat je pregled različitih genetičkih mutacija (mutacije gena za glukokinazu, HNF 1α, HNF1β, Kir6.2 i SUR 1 podjedinicu KATP kanala β stanica, PPAR-γ, OCT1 i OCT2, citohrome, KCNJ11, faktore koji utječu na razvoj bolesti (TCF7L2) i varijante gena koji dovode do hepatosteatoze uzrokovane tiazolidindionima) te njihov utjecaj na odgovor na terapiju oralnim antidijabeticima.

UDK 630*52:582.475(497.6) U radu se analiziraju debljinske i visinske strukture jednodobnih nenjegovanih šumskih zasada crnog bora različite starosti i uslova staništa na karbonatnim supstratima u Bosni. Utvrđene su prosječne procentualne raspodjele broja stabala po debljinskim i visinskim klasama za starosne klase širine 10 godina u okviru pojedinih bonitetnih razreda staništa i njihovi numerički parametri (aritmetička sredina, varijaciona širina, standardna devijacija, koeficijent varijacije, koeficijenti asimetrije i zaobljenosti). Dobijeni rezultati pokazuju veliki varijabilitet prečnika i visine stabala, odnosno intenzivno debljinsko i visinsko diferenciranje stabala ispitivanih zasada.

Nema pronađenih rezultata, molimo da izmjenite uslove pretrage i pokušate ponovo!

Pretplatite se na novosti o BH Akademskom Imeniku

Ova stranica koristi kolačiće da bi vam pružila najbolje iskustvo

Saznaj više