Sacral buildings, mosques with wooden minarets and chapel churches, Orthodox and Catholic churches, represent cultural heritage, and are representatives of wood structures in Bosnia and Herzegovina, which are not only interconnected but also connected with residential architecture, making them even more interesting. These structures were for a long time neglected and placed on the margins to be forgotten. Sacral objects with wooden features retained common housing elements on one hand and the diversity is reflected in their specific characteristics. It is undoubtedly that natural influences and the human factor on wooden structures require constant monitoring and maintenance, which in the absence of finance and personnel makes it difficult to conserve and restore the traditional sacral wooden structures. This paper presents the basic data on this type of construction with the most significant details of characteristic examples.

Seizmička aktivnost u Bosni i Hercegovini (BiH) uzrokovana je postojanjem dubokih, lateralnih i reverznih rasjeda. Tektonska aktivnost ovog područja povezana je i s činjenicom da drugi po veličini pojas (Alpski pojas) prelazi preko Bosne i Hercegovine, a proteže se od Himalaja, preko Irana Turske i Grčke [1, 2, 3, 4]. Prema evromediteranskoj seizmičkoj mapi rizika, BiH se svrstava u zemlje sa srednjim stepenom seizmičkog rizika, s vršnim ubrzanjem tla (PGA) u rasponu od 0,08 do 0,24 g, dok je jugozapadni dio zemlje okarakterisan visokim rizikom (PGA>0,24 g). Konstrukcija koja je prikazana u ovom članku (vidjeti sliku 1) karakteristična je za široko područje Zapadnog Balkana, građena pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoleća. Više detalja o tipologiji same konstrukcije može se naći na drugim mjestima [1, 2, 3, 4]. Ova vrsta nearmirane (URM) obične zidane konstrukcije izgrađena je od industrijskih opečnih elemenata, ali bez vertikalnih sekrlaža. Osjetljivost ovih konstrukcija povezana je s njihovom velikom visinom, lokacijom nosivih zidova koji se nalaze uglavnom samo u jednom pravcu i činjenicom da nema vertikalnih armiranobetonskih (AB) serklaža. Razaranje ove vrste zgrada dobro je dokumentovano nakon zemljotresa u Skoplju 1963. godine (prikazano na slici 2).