Cilj ovog rada je specificirati monetarnu politiku u zemljama BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) sa aspekta njene strateške osnove i efektivnosti. Takva analiza sprovedena po pojedinačnim zemljama ove grupacije je pokazala da one u cjelini konvergiraju razvijenim zemljama svojom politikom novca, napuštajući tako njenu akomodativnu orijentaciju i zasnivanje na targetiranju deviznog kursa u korist direktnog targetiranja inflacije kao strateške osnove. Brazil i Južna Afrika već koriste takvo targetiranje, dok Rusija namjerava to učiniti u 2015. godini. Kina i Indija preduzimaju jasne korake u istom pravcu. Efektivnost monetarne politike u Brazilu i Južnoj Africi je bila zadovoljavajuća, rezultirajući nešto višom inflacijom od one smatrane ravnotežnom u razvijenim zemljama. Takva inflacija karakteriše i ostale zemlje BRICS, od kojih Kina primjenjuje strategiju targetiranja monetarnih agregata, pri čemu uglavnom premašujući targetne vrijednosti, dok Rusija i Indija koriste akomodativnu politiku novca, no dominantno bez njenog međutargeta.

Ovaj rad obrađuje savremena kretanja komercijalnog bankarstva sučeljavajući faze deregulacije i globalnom hipotekarnom krizom pokrenute reregulacije te djelatnosti. U deregulatornim uslovima je došlo do zaoštravanja konkurentske pozicije banaka, na što su one reagovale povišenom: marketizacijom, odnosno globalizacijom, koncentracijom, sekjuritizacijom i konglomeratizacijom, te profitno orjentisanim menadžmentom rizika svoje aktivnosti. Kontrakcija njihove kamatne margine je tako bila neutralizovana redukcijom operativnih troškova i rezervi za gubitke, te povećanjem nekamatnog prihoda održavajući bankarsku profitabilnost. Recentna kriza je ukazala na potrebu čvršće regulacije ili reregulacije bankarskog sektora, sa svrhom umanjenja njegovog sistemskog rizika u čemu se ističe značaj strožijih međunarodnih standarda bankarskog kapitala i likvidnosti, te potreba adekvatnog tretmana sistemski značajnih banaka. Reregulacija treba da ojača kapitaliziranost i likvidnost, ublaži obim, koncentraciju, internacionaliziranost i poslovnu razuđenost, te poboljša nadzor bankarskog sektora implicirajući njegovu nižu, ali stabilniju rentabilnost. Na takvo dejstvo donesenog dijela ciljanih regulatornih mjera upućuje viša likvidnost, niža globalizacija, usporenija koncentracija i sekjuritizacija, te stabilizaciono orjentisana aktivnost menadžmenta rizikom današnjih banaka. Njihov rast i profitabilnost su oboreni.