1 Kljucne rijeci: stres, mobing, žrtve mobinga, privremena sprijecenost za rad SAŽETAK: Mobing ili psiholosko zlostavljanje usmjereno je prema jednom pojedincu koji je stavljen u poziciju u kojoj je bespomocan i u nemogucnosti da se zastiti od stalnih maltretirajucih aktivnosti. Mobing ima negativne posljedice na zdravlje zaposlenih, sto povecava stopu izostanka s posla zbog bolovanja. Cilj rada je procijeniti ucinke mobinga na privremenu sprijecenost za rad (apsentizam) u medicinskih tehnicara. Prospektivnom studijom poprecnog presjeka analizirali smo stopu prevalencije mobinga i njegove ucinke na apsentizam u medicinskih tehnicara u primarnoj njezi. U istraživanju smo se koristili validnim upitnikom samoodgovorom među 274 (239 žena i 35 muskaraca) medicinskih tehnicara. Za analizu rezultata primjenjivao se standardni Statisticki paket za drustvena istraživanja (SPSS) verzija 10.0. Statisticke hipoteze testirane su na razini od α = 0.05. Među ispitanicima 87% bile su žene. Oko 54% ispitanika imalo je iskustvo mobinga u prethodnoj godini, a 24% (36/147) bilo je perzistentno izloženo mobing ponasanju (žrtve mobinga). Ispitanici s iskustvom mobinga statisticki cesce su imali sve simptome vezane za stres i mobing, izuzev depresije i nesanice. Oko 22% ispitanika se izjasnilo da se koristilo privremenom sprijecenoscu za rad (bolovanjem). Srednja vrijednost izgubljenih radnih dana po ispitaniku je M±SD= 6,76±22,00 (rang: 1-180) dana. Bolovanje kao i dužina bolovanja su statisticki znacajno udruženi s ocjenom trenutne radne sposobnosti, ocjenom odnosa zdravlja i radnih zadataka (WAI) i mobingom (P=0,001). Mobing je rasirena pojava među zdravstvenim radnicima. Vise od pola medicinskih sestaratehnicara je bilo izloženo mobingu u prethodnoj godini. Osobe koje su prijavile mobing dva su puta cesce bile na bolovanju.
In patients with diabetes type 2, good knowledge about disease often doesn't follow appropriate behavior in their life. Therefore, we wanted to find out basic level of disease knowledge and glycemic control among type 2 diabetic patients, and after that impact of passive and intensive education on knowledge and glycemic control. Starting with 130 participants, 91 patients with type 2 diabetes, from four family medicine services in Tuzla Canton, completed six months education about their disease. Disease Knowledge Test of Michigan Diabetes Training and Research Center was used to evaluate knowledge about diabetes and glycaemic control was assessed by HbA1c. Participants were tested at the beginning of survey, after 3 months of passive education and additional 3 months of intensive one. Basic test showed good knowledge of participants (score 8,3 out of 15), improved knowledge after passive education (score 9,23) and intensive one (11,19) (P<0,0001). Demographic characteristics of patients (age, sex, living area, level of education, duration of disease and type of treatment) had no influence on disease knowledge and glycaemic control during education. Generally, patient education improved significantly glycaemic control by HbA1c reduction 0,45% (P=0,011) without significant differences between passive and intensive one. Education of patients improves both disease knowledge and glycaemic control among type 2 diabetic patients.
Nema pronađenih rezultata, molimo da izmjenite uslove pretrage i pokušate ponovo!
Ova stranica koristi kolačiće da bi vam pružila najbolje iskustvo
Saznaj više