Electric potential difference and salivary pH in patients with erosive and non-erosive oral lichen planus
Cilj: Izmjeriti razliku elektricnog potencijala i pH u usnoj supljini pacijenata s erozivnim i neerozivnim oralnim lihen planusom (OLP) koji istovremeno u ustima imaju vise razlicitih dentalnih legura. Metode: U studiji je sudjelovalo 10 pacijenata s erozivnim OLP-om, 22 pacijenta s neerozivnim OLP-om i 29 kontrolnih ispitanika bez OLP-a. Svi ispitanici u usnoj supljini trebali su imati najmanje 2 razlicite legure – minimalno jedan amalgamski ispun i neku drugu dentalnu leguru. Razlika elektricnog potencijala mjerena je uporabom kompjutorski kontroliranog milivoltmetra, a pH sline uporabom pH indikatorskih papirica. Rezultati: Razlika elektricnog potencijala u pacijenata s erozivnim OLP-om iznosila je 120 (45 – 275) mV, u pacijenata s neerozivnim OLP- om 153 (45 – 230) mV, a u kontrolnih ispitanika 140 (45 – 265) mV. Kruskal-Wallisovim testom nije utvrđena statisticki znacajna razlika između skupina u razlici elektricnog potencijala (P = 0, 689). Između skupina nije utvrđena znacajna razlika u pH sline (P = 0, 322). Rasprava i zakljucak: Vrijednosti razlike elektricnog potencijala i pH sline u pacijenata s erozivnim i neerozivnim oblikom OLP-a ne razlikuju se od pacijenata koji ne boluju od OLP-a, sto sugerira da kod OLP-a nije potrebna zamjena amalgama.