KNJIŽEVNOST KAO IDEOLOGIJA SJEĆANJA – POSTMODERNA KAO IDEOLOGIJA ZABORAVA
Suvremenu društvenu (Foucault, Ginzburg, Hobsbawm, Chartier) i književnu (Eagleton, Belsey, Williams, Jameson) teoriju karakterizira radikalan kritički odmak od centralizirajuće pojmovne prakse (kontinuitet književnosti, klasni odnos) i njenog suviše transparentnog razumijevanja ideoloških, povijesnih i umjetničkih činjenica. Ovaj zaokret u teorijskom diskursu nije samo perspektivan, već i predmetan: s obzirom na to da se kontekst moći prestaje očitovati u službenom diskursu, predmet zanimanja postaju oni činovi i iskustva čije značenje nije moguće ugoditi prema obzoru očekivanja dominantne ideološke prakse – u povijesti i komplementarnim društvenim znanostima (sociologija, psihologija, etnologija) naglasak se stavlja na subjektivno iskustvo i otpornost sjećanja, u književnosti i književnim teorijama na dijalektiku teksta i konteksta. U ovom će se radu analizirati odnos ideologije i sjećanja u kontekstu suvremene književnosti i suvremene povijesne i književne teorije. Ključne riječi: sjećanje, ideologija, subjekt, društvena teorija, književna teorija, književnost