Odnos između samoefi kasnosti dojenja i teškoća pri dojenju tijekom boravka u rodilištu

Cilj je ispitati učestalost teškoća pri dojenju i učestalost isključivog dojenja u rodilištu s obzirom na stupanj samoefi kasnosti dojenjamajki. U ovoj kohortnoj studiji su sudjelovale 772 majke koje su rodile u Kliničkoj bolnici “Sveti Duh” u Zagrebu u razdoblju od listopada 2010. do siječnja 2011. godine. Majke su u rodilištu ispunile upitnik koji je sadržavao pitanja o demografskim podatcima iteškoćama pri dojenju tijekom prvih 48 sati nakon porođaja te Skalu za mjerenje samoefi kasnosti dojenja (BSES-SF). Podatci o načinu prehrane novorođenčeta prikupljeni su iz medicinske dokumentacije. U statističkoj obradi podataka primijenjeni su χ2 test,Mann-Whitneyev test i Spearmanov koefi cijent korelacije. Teškoće pri dojenju izvijestilo je 450 (58,3%) majki. Nađena je značajnanegativna korelacija između broja teškoća i broja bodova ostvarenih na BSES-SF skali (rs= -0,33, p<0,001). Majke s niskom samoefi kasnošću dojenja češće su imale teškoće pri njemu (64,4% vs. 36,5%, p<0,001) i češće su djelomično dojile u usporedbi s majkamačija je samoefi kasnost visoka (69,5% vs. 30,5%, p<0,001). Zastupljenost pojedinih teškoća pri dojenju (teškoće s tehnikom dojenja,bolne i oštećene bradavice, zastoj mlijeka, percepcija nedovoljne količine mlijeka) bila je značajno češća u majki s niskom samoefi kasnošću dojenja. Rezultati pokazuju da majke s niskom samoefi kasnošću dojenja imaju povećan rizik za pojavu teškoća primjemu i odustajanje od isključivog dojenja tijekom boravka u rodilištu. Ova studija dodatno potvrđuje da je samoefi kasnost dojenjaznačajan čimbenik ranog ishoda dojenja.