ZLOČINI MRŽNJE – TEORIJSKA PARADIGMA
Zlocini mržnje su krivicna dela, cesto nasilna i destruktivnagde je izvrsilac motivisan predrasudama prema drustvenoj grupi kojoj žrtva pripada. Posledice zlocina mržnje su stetnene samo za žrtvu vec i za drustvo. S obzirom na specifi can motiv izvrsenja i posledice, zlocini mržnje izdiferencirali su se kao posebna vrsta kriminaliteta. U literaturi o tome postoji gotovo opsteprihvacen stav i argumenti koji ga potkrepljuju uverljiviji su nego oni koji ga osporavaju. Resenje osnovnog konceptualnog pitanja otvara put ka kritickom preispitivanju ostalih dilema, oko kojih ne postoji potpuna saglasnost, ni u teoriji ni u praksi.U radu se zakljucuje da i pored toga sto su zlocini mržnje predmet istraživanja vise od dve decenije,neophodno jekrticki preispitivati teorijsku utemljenost i prakticnu upotrebljivist ovog koncepta.